Kakav pas takav vlasnik. Je li ova tvrdnja točna?

Većina nas vjerojatno je čula za tvrdnju: „Kakav vlasnik, takav pas!“.
Dakle, sukladno tome, vi vlasnici uvijek ste krivi za ponašanje svojeg psa! Koliko li ste to puta čuli u parku od drugih vlasnika, kod veterinara, pročitali na forumima... Čak su vam i na posljednjem tečaju odgoja pasa rekli da ste upravo vi glavni krivac što vaš Ben teže prihvaća druge pse... Priznat ćete, to i zvuči logično, zar ne?

Vi ste ti koji se brinu o psu: hranite ga, izvodite u šetnje, odgajate ga (ili bar pokušavate), igrate se s njim… Iz toga se lako zaključuje da je i njegovo ponašanje u potpunosti pod vašim utjecajem. No je li to zaista tako? Utječemo li jedino mi na ponašanje svojih pasa? Vrijedi li tvrdnja kakav vlasnik, takav pas?

Ponašanje je produkt interakcije gena i okoliša, a okoliš je sve ono živo i neživo čime je jedinka okružena. Budući da smo i mi dio toga okoliša, kroz odgoj i druženje utječemo na ponašanje svojeg ljubimca. No to je samo jedan od niza čimbenika koji utječu na njegovo ponašanje.

Čak i prije nego što štene dođe u naš dom postoje čimbenici koji ostavljaju trag na formiranju njegove osobnosti, a time i na njegovo ponašanje. Primjerice, pretporođajni stres kojem je majka izložena ima utjecaj na fizički razvoj, učenje i ponašanje njezine mladunčadi. Istraživanja pokazuju da mladunčad koja su bila izložena pretporođajnom stresu imaju slabije razvijene motoričke sposobnosti, sporije uče, a i teže se prilagođavaju novim situacijama.

Iznimno su važna i iskustva stečena nakon rođenja, posebice tijekom razdoblja socijalizacije, to jest između trećega i četrnaestoga, odnosno šesnaestoga tjedna starosti. Tijekom toga razdoblja štencima sva osjetila postaju razvijena te primaju informacije iz okoliša njuhom, vidom, sluhom, opipom i okusom. Za vrijeme razdoblja socijalizacije važno je da štenci budu stimulirani različitim vrstama podražaja. Štenci koji su uskraćeni za takva iskustva, odnosno razdoblje socijalizacije provedu u neobogaćenome okolišu, u kasnijoj su dobi skloni iskazivanju straha u novim situacijama.

kakav pas takav vlasnik

Rano stečena iskustva utječu i na društveno ponašanje u kasnijoj dobi. Štenci usvajaju komunikacijske vještine kroz međusobno druženje i igru, no pritom i majka ima važnu ulogu poučavajući štenad pravilima ponašanja i intervenirajući kada je to potrebno. Stoga se štenci koji su rano odvojeni od majke, braće i sestara, ili uopće nisu imali prilike prve mjesece života provesti s njima, u kasnijoj dobi teže snalaze u komunikaciji s drugim psima, to jest mogu postati skloni sukobima ili povučeni i uplašeni. Osim toga, oni štenci koji su rano odvojeni od majke (prije devetoga tjedna života) vrlo će vjerojatno biti skloni tjeskobi zbog odvajanja od vlasnika.

I iskustva nakon razdoblja socijalizacije, to jest tijekom kasnijeg života, pa i u odrasloj dobi, mogu utjecati na promjenu ponašanja. Primjerice, psi koji dio svojeg života provedu u azilu razviju (adaptivna) ponašanja koja im omogućuju preživljavanje u takvim uvjetima. No nakon udomljenja u obitelj ti oblici ponašanja postaju problem. Vrlo je čest primjer čuvanje hrane, ali i ostalih resursa, poput igračaka ili pristupa mjestu za odmor i spavanje.

Kao što je već rečeno, mi najvećim dijelom utječemo na ponašanje svojega ljubimca odgajajući ga, ali je potrebno naglasiti da je važan i način na koji to činimo. Praktična iskustva i znanstvena istraživanja pokazuju da se odgoj temeljen na kažnjavanju i zastrašivanju neželjeno odražava na ponašanje pasa; psi odgajani takvim metodama postaju bojažljivi, nesigurni i skloni agresivnome ponašanju.

I što u konačnici možemo zaključiti?

Na ponašanje pasa utječe niz čimbenika, od kojih su samo neki pod našim izravnim utjecajem; stoga ni njihovo ponašanje ne možemo smatrati produktom isključivo svojega odgoja i odnosa sa psom.

Zbog toga bismo se trebali zapitati ima li smisla optuživati i kritizirati vlasnike čiji ljubimci katkad iskazuju probleme u ponašanju. Neki od tih pasa u ranoj dobi nisu imali sve što je potrebno da bi odrasli u stabilnoga psa, na druge su trag ostavile kasnije životne okolnosti na koje vlasnik možda nije mogao utjecati ili je pas tada bio članom neke druge obitelji. Neki su vlasnici možda i učinili pogreške u odgoju, no pritom su svome ljubimcu željeli najbolje.

Bez obzira na to o čemu je točno riječ, naše optuživanje potpomognuto frazom „ Kakav vlasnik, takav pas !” sigurno neće poticajno djelovati na one na koje je usmjereno. Upravo suprotno – osjećat će se posramljeno i frustrirano, što najčešće vodi prema odustajanju od rješavanja problema, a time najčešće i k odustajanju od psa.

Ne zaboravimo da smo i mi dio okoliša i utječemo na ponašanje drugih. Kada već imamo priliku utjecati na druge, činimo to na konstruktivan način.

Autor: Igor Gaćeša
savjetnik za ponašanje pasa

Bez obzira što u potpunosti ponašanje našeg psa ne ovisi o nama, ipak možemo kroz odgoj raditi na poticanju poželjnih ponašanja ali i  različitim tehnikama raditi na promjeni emocionalnog stanja psa onda kada je to potrebno, primjerice kod problema u ponašanju temeljnih na strahu, tjeskobi, ljutnji... Smatrate li da vam je potrebna stručna podrška prilikom odgoja ili rješavanja poteškoća na koje ste naišli u zajedničkom suživotu sa psom, slobodno se obratite.