Štenci – briga, socijalizacija, odgoj

Prvi tjedni su najvažniji

Kao mladunci rijetko koje druge životinjske vrste, pasja se mladunčad ubrzo nakon rođenja počinje razlikovati veličinom, bojom dlake, građom tijela (ovisno o nasljednim svojstvima svojih roditelja), pa ipak, potrebe koje im moramo zadovoljiti tijekom prvih, iznimno važnih mjeseci života svima su zajedničke.
Nakon drugog tjedna života štencima se razvijaju osjeti vida, sluha, okusa i njuha te počinju izražajnije doživljavati svijet kojim su okruženi. Ubrzo će štenci prohodati, početi se igrati, istraživati i komunicirati. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana koje provedu u uzgajivačnici na uzgajivaču leži velika odgovornost i zadaća: štencima treba omogućiti kratkotrajnu stimulaciju različitim podražajima te stalni kontakt s majkom, koja će ih poučiti prvim koracima u vještini komuniciranja. Sve što štenci sada (ne)dožive ostavit će neizbrisiv trag u njihovu mentalnom razvoju, a samim time i u njihovu ponašanju tijekom cijelog života.

Odvajanje šteneta od majke, braće i sestara treba izvesti na što je moguće manje traumatičan način. Pritom je iznimno važno kada ćemo to učiniti, odnosno koliko će štene u tom trenutku biti staro. Većina uzgajivača daje štene u novi dom tijekom štenetova osmog tjedna života zaboravljajući pritom činjenicu kako tada u mentalnom razvoju šteneta nastupa period straha (fear period), tijekom kojeg svako neugodno iskustvo može izazvati traumu i ostaviti trajne posljedice na ponašanje. Stoga ako uzgajivač pruža sve potrebno štencima, ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi se štene odvojilo od legla prije navršenih deset tjedana života.

Dolazak u novi dom

Prije nego što štene stigne njegov je novi dom potrebno učiniti sigurnim. Sve što na bilo koji način može biti opasno za štene potrebno je privremeno ukloniti ili učiniti nedostupnim. Dolaskom u novi dom štene će htjeti istraživati prostor u kojem se nalazi i to mu svakako moramo omogućiti. Štenci koji će u tome biti sputavani stalnim zabranama, povicima „Ne!” i sličnim vrlo će se teško opustiti i steći osjećaj sigurnosti.

Ne smijemo zaboraviti da su psi društvene životinje pa su im odvojenost od obitelji i samoća potpuno neprirodne. Tijekom prvih nekoliko tjedana života u novom domu štene ne smije ostajati samo, stoga mu pokušajte omogućiti da je netko od članova obitelji uvijek uz njega. Kasnije, kada se štene privikne na novi dom, potrebno ga je postupno privikavati na samoću. U početku to podrazumijeva odlazak u drugu prostoriju na svega nekoliko trenutaka (dvije-tri sekunde), a potom postupno na sve dulji i dulji period. Kada štene dođe u našu obitelj, želimo što aktivnije provoditi zajedničke trenutke. Potičemo ga na igre koje se temelje na lovljenju loptice i potezanju užeta, odlazimo u duge šetnje, vodimo ga na obližnju livadu kako bi se igralo s drugim psima… No pritom zaboravljamo da je naše štene na ovom svijetu tek tri ili četiri mjeseca te da nije fizički spremno, a ni mentalno dovoljno zrelo za takve napore. Ne zaboravite da psi imaju razvijenija osjetila od ljudi te da su tijekom šetnje izloženi daleko većoj količini podražaja kojih mi nismo ni svjesni. Prema tome, aktivnosti trebaju biti primjerene štenećim fizičkim i mentalnim mogućnostima i usklađene s njegovom dobi. Na primjer, štene staro tri mjeseca možemo početi izvoditi u kratke šetnje (ne dulje od 15 minuta) u što mirniju okolinu. Umjesto igara koje potiču uzbuđenje (poput bacanja loptice i igara navlačenja) sa štenetom možemo igrati igre traženja. No najvažnije je od svega štenetu omogućiti dovoljno vremena za nesmetan odmor.

Što štene treba naučiti?

Unutar zajednice u prirodi odrasle životinje uče mladunčad svim vještinama nužnima za preživljavanje pripremajući ih tako za ono što ih čeka u odrasloj dobi. Ovaj proces u prirodi funkcionira besprijekorno pa nam stoga treba poslužiti kao primjer koji određuje našu uloga u štenetovu životu, kao i način na koji se trebamo odnositi prema njemu.

Za razliku od životinja koje žive u divljini, psi ne moraju učiti i razvijati vještine poput lova, no trebaju naučiti mnogo toga potrebnog za život u ulozi kućnog ljubimca, a mi im tijekom odrastanja moramo pomoći u tome. Umjesto kontrole, discipline i zabrana, koje će štene učiniti nesigurnim i povučenim, potrebno mu je omogućiti da upozna svijet koji ga okružuje, da stekne sigurnost i samopouzdanje te da razvije komunikacijske vještine.

Kratkotrajni odlasci na mjesta gdje će štene moći nesmetano istraživati koristeći se svim svojim osjetilima pomoći će mu da upozna okolinu i stekne sigurnost. Pritom moramo biti odgovorni i zaštititi ga od bilo kakva negativna iskustva. Situacije u kojima je štene uplašeno ili se ne osjeća ugodno vrlo će lako dovesti do toga da će ih u budućnosti željeti izbjeći, a ako ne bude imao izbora, počet će se braniti. Nerijetko se psi s takvim iskustvima u ranoj dobi kasnije smatraju problematičnim ili agresivnim psima.

I socijalizacija je vrlo važna stvar za život šteneta. Druženje s drugim psima, kako onima njegove dobi tako i odraslima, omogućit će štenetu da nauči kako se ponašati u društvu drugih pasa te da razvije komunikacijske vještine. Psi s razvijenim komunikacijskim vještinama znaju kako izbjeći sukobe te gotovo nikad ne dolaze u konfliktne situacije s drugim psima. Tijekom socijalizacije šteneta svakako moramo izbjegavati da ono dođe u kontakt sa psima nasrtljiva ili agresivna ponašanja.

Tek kad se štene prilagodi na novu obitelj i novi dom, možemo ga početi poučavati i ponašanjima poput hodanja na povocu ili dolaženja na poziv. Pritom moramo biti svjesni toga da štene ima iznimno kratku mogućnost koncentracije (desetak sekundi ili malo više) te da se vrlo brzo umori. Zato sve što radimo sa štenetom mora biti u vrlo kratkim vremenskim intervalima. Također treba istaknuti da u odgoju šteneta nema mjesta grubostima poput hvatanja za vrat i protresanja, okretanja na leđa (tzv. alfa-roll), kao ni drugim vrstama kažnjavanja, korigiranja i sličnog. Takvi će postupci prestrašiti štene, narušiti odnos i povjerenje između šteneta i vlasnika, odnosno između obitelji, a vrlo će lako dovesti i do ozbiljnijih problema u ponašanju. Odlazak u „školu za pse” može biti vrlo dobra i korisna odluka ako je program rada škole prilagođen potrebama i mogućnostima šteneta te ako se tijekom rada upotrebljavaju isključivo pozitivne tehnike.

I naposljetku ne zaboravite da vaše štene u ovom najosjetljivijem periodu odrastanja prije svega treba brigu i zaštitu te mogućnost da postupno stječe iskustva važna za život, a na vama je da mu sve to pružite. Nakon petog mjeseca života štene postaje mladi pas i ulazi u doba puberteta, koje je prepuno novih izazova kako za njega samog tako i za njegovu obitelj.

Autor: Igor Gaćeša (igorgacesa.com)