Štene ostaje samo kod kuće – kako mu možete pomoći?

Iako cvilež često tumačimo kao štenetovo protestiranje i ljutnju, zapravo se radi o dozivanju „mame“ i nije pretjerano ako kažemo da se radi o plaču, naročito kada štene ostaje samo kod kuće.

Dolazak šteneta u obitelj popraćen je mnoštvom pitanja i nedoumica, a jedno od najčešćih je i ono može li štene ostati samo kod kuće, koliko dugo i kako ga privikavati na takvu situaciju.

Nedoumice postaju još veće s obzirom da nas bombardiraju različitim, najčešće proturječnim savjetima, primjerice „samo ga ostavite, treba se od malena navikavati biti sam“, „normalno je ako civili dok odlazite, ignorirajte ga“, „povedite ga sa sobom“, „zatvorite ga u kavez (boks)“ i slično.
Stoga, možda je dobar pristup ovoj temi krenuti od razumijevanja štenetovih socijalnih i emocionalnih potreba u prvim mjesecima njegova života.

I ŠTENCI OSJEĆAJU TUGU
Psi pripadaju sisavcima, a današnja (afektivna) neuroznanost pronalazi sve više dokaza koji potkrepljuju tvrdnju da su kod svih sisavaca (uključujući i ljude) osnovni emocionalni sustavi isti i da se nalaze u, evolucijski gledano, starom (subkortikalnom) dijelu mozga. To znači da i štene, vjerojatno na sličan način kao i dijete, osjeća tugu i usamljenost onda kada ga odvojimo od njegove majke, braće i sestara i dovedemo u njemu nepoznat prostor, primjerice naš dom. Zbog toga je jako je važno da štene ne odvajamo od legla u suviše ranoj dobi – prema preporuci nekih autora (dr. Karen Overall) štene nije dobro odvojiti prije 9. pa do 12. tjedna starosti.

Međutim, i u toj dobi dolaskom u novu obitelj štene će imati potrebu za stvaranjem privrženosti s članovima obitelji, odnosno za društvenim i fizičkim kontaktom, čime stječe osjećaj sigurnosti. Zato nije neuobičajeno da vas štene prvih nekoliko dana prati po stanu, spava samo pokraj vas, a u slučaju i kratkotrajnog odvajanja cvili. Iako cvilež često tumačimo kao štenetovo protestiranje i ljutnju, zapravo se radi o dozivanju (engl. isolation calls, distress vocalizations), iskazivanju tuge, a obzirom na spoznaje iz neuroznanosti nije pretjerano niti ako kažemo da se radi o plaču, jer dolazi do aktivacije istog emocionalnog sustava (engl. panic system) kao i kada dijete plače za svojom majkom.

Da biste pružili štenetu osjećaj sigurnosti, ali i prevenirali razvoj ozbiljnih problema u ponašanju u kasnijoj dobi, važno je da ga tijekom prvih nekoliko tjedana ne ostavljate samog, a tijekom pripreme za dolazak šteneta razmislite tko može biti sa štenetom dok vas nema kod kuće.

KREVETIĆ UZ UZGLAVLJE
Krevetić u kojem štene spava u početku neka bude odmah pokraj vašeg kreveta. Tako će štene osjećati vašu blizinu što će mu pomoći da se opusti i zaspi. Povremeno cviljenje, kojim se štene može javiti tijekom noći, može značiti da ima potrebu za obavljanjem nužde, stoga ga izvedite na mjesto predviđeno za obavljanje nužde. Ako i nakon izlaska ne prestaje s cviljenjem, fizički dodir, odnosno maženje sporim pokretima, može pomoći štenetu da ponovno zaspi. Spomenimo i to da neki neuroznanstvenici pretpostavljaju da fizički dodir ima za posljedicu izlučivanja opioida u mozgu, koji imaju opuštajuće djelovanje.

PROCES PRIVIKAVANJA
S privikavanjem šteneta na samoću možete započeti nakon što štene 3 - 4 tjedna boravi u svojoj novoj obitelji. Tijekom dana birajte trenutke kad primijetite da je štene nečime zaokupljeno, primjerice grizenjem igračke, te tada otiđite u drugu prostoriju, ali odmah se i vratite. Važno je da odlaženja budu spontana i kratkotrajna – u prvim danima vježbanja ne duža od 2-3 sekunde. Nakon nekoliko dana, vaše odsustvo se može postupno produžavati. Također, važno je pritom pratiti ponašanje šteneta – ukoliko je ono nakon vašeg vraćanja i dalje zaokupljeno „svojom“ aktivnošću, sljedeći put ostanite nekoliko trenutaka duže. Međutim, ako štene ima potrebu prestati s igrom i počne vas tražiti, tada je to znak da vaše odsustvo treba trajati nešto kraće.

UGODNO ISKUSTVO
Nakon odlaženja u druge prostorije, započnite i s odlaženjem kroz izlazna vrata stana, ponovno kratko, prvo nekoliko sekundi pa postupno sve duže. Nekoliko minuta prije odlaženja, štenetu možete ostaviti neku od interaktivnih igračaka (primjerice onih iz kojih ispada hrana kada se pas njime igra), one mogu pomoći da štene vaše odlaženje poveže s ugodnim iskustvom.
Da biste dobili uvid u to kako napredujete s privikavanjem na samoću, možete postaviti kameru (ili mobitel) da biste snimili štenetovo ponašanje.

Uznemirenost, hodanje „gore-dolje“ po prostoru, cviljenje, lajanje, boravak kraj izlaznih vrata, grebanje i pokušaj izlaženja upućuju da štene osjeća tjeskobu zbog samoće i da biste se trebali vratiti nekoliko koraka unatrag u procesu privikavanja na vaše odlaženje. Izostanak ovih ponašanja znači da nastavite s procesom postupnog navikavanja, no važno je da vrijeme odsustva ne povećavate previše naglo.

JE LI ZATVARANJE U BOKS DOBRO KADA ŠTENE OSTAJE SAMO?
U popularnoj literaturi o odgoju pasa ponekad možemo pročitati da se prilikom ostavljanja šteneta samog kod kuće savjetuje zatvoriti ga u žičani kavez, odnosno kućni boks. Ovdje valja naglasiti da se podrazumijeva da je štene prethodno naviknuto na ulazak u boks i boravak u njemu. Zatvaranje šteneta u boks i odlaženje na nekoliko sati možda će sačuvati namještaj i cipele od štenetovih zubi, no takav će postupak kod šteneta vrlo vjerojatno izazvati osjećaj tjeskobe, a možda i panike – zbog vašeg odlaska, ali i zbog nemogućnosti slobodnog kretanja.

Naposljetku možemo zaključiti da su psi društvene životinje, koje dolaskom u našu ljudsku obitelj stvaraju privrženost s nama ljudima. Za štene, odvojenost od njegove sigurne baze (članova obitelji), predstavlja neugodan i stresan događaj, a uzastopno ponavljanje takvog iskustva dobar je put za razvoj problema u ponašanju koji su posljedica emocionalnog odgovora na samoću.

Postupno privikavanje šteneta na samoću, prateći njegove potrebe i njegov tempo napredovanja, sigurno je nešto na što ćemo utrošiti prvih nekoliko mjeseci zajedničkog suživota, no korist koja iz toga proizlazi višestruka je – štene stječe osjećaj sigurnosti i kada mi nismo u blizini, preveniramo razvoj problema u ponašanju (tjeskobe odvajanja), te čuvamo dom od uništenja grebanjem i gizenjem.

POTREBNA VAM JE PODRŠKA U VEZI PONAŠANJA I ODGOJA VAŠEG PSA ?