Strah kod pasa

Problemi u ponašanju pasa uglavnom su vezani uz različita emocionalna stanja, pri čemu su strah, fobija i tjeskoba visoko na ljestvici razloga zbog kojih vlasnici traže stručnu pomoć za svoje ljubimce.

No najprije bi valjalo objasniti razliku između spomenutih pojmova. Strah je normalan emocionalni odgovor na neki izvor opasnosti, primjerice na glasan zvuk, određeni objekt, prisutnost neke osobe ili životinje. Fobijom pak nazivamo prenaglašeno iskazivanje straha prilikom određenoga događaja, odnosno na određeni podražaj. Za razliku od straha i fobije, tjeskobom nazivamo stanje u kojem pas anticipira (predosjeća) neki neugodan događaj ili podražaj iako on nije prisutan.

Psi mogu na različite načine pokazivati znakove straha i tjeskobe, ovisno o osjećaju ugroženosti i ranijim iskustvima. Prestrašeni psi u pravilu reagiraju bijegom, ukočenošću (engl. freeze) i napadom. Pas koji predosjeća ili iščekuje neki neugodan događaj, odnosno osjeća tjeskobu, pokazat će niz različitih znakova stresa, od onih suptilnijih do vrlo jasno izraženih. Najčešće uočavamo: zijevanje, oblizivanje nosa, okretanje glave ili cijeloga tijela, tresenje tijela, učestalo grebanje, spore kretnje, često zastajkivanje, izbjegavanje… Osim toga, psi koji osjećaju tjeskobu imaju problema s koncentracijom, otežano uče i vrlo ih je teško motivirati. Primjerice, pas koji inače jako voli nagradne poslastice u stanju tjeskobe vrlo vjerojatno neće pokazivati nikakav interes za njima.

Što uzrokuje osjećaj straha i tjeskobe kod pasa?

Strah kod pasa ali i tjeskobu može prouzročiti neugodno iskustvo, odnosno događaj, iako to nije jedini razlog. Drugi, i vrlo čest razlog, jesu nedostatna iskustva tijekom razdoblja socijalizacije, koje kod pasa počinje u trećem tjednu starosti, a završava u četrnaestome odnosno šesnaestome. Tijekom toga razdoblja štenci uče komunikacijske vještine i privikavaju se na različite vrste podražaja − zvučne, vizualne, mirisne, taktilne. Oni štenci koji tijekom toga razdoblja nisu bili dovoljno izlagani različitim podražajima u kasnijoj će dobi biti znatno oprezniji, teže će se prilagođavati u novim situacijama i bit će skloniji iskazivanju problema u ponašanju motiviranih strahom i tjeskobom.

Vrlo je čest primjer štenadi koja prve mjesece života provede u mirnijem okolišu, a potom bude udomljena u obiteljima koje žive u gradskim središtima prepunima podražaja koje štenci nisu gotovo nikad doživjeli. U takvim slučajevima psi vrlo brzo u svakodnevnim, ali za njih potpuno novim situacijama, počinju pokazivati znakove straha i tjeskobe, koji u pravilu s vremenom postaju sve izraženiji.

Zdravstveno je stanje također jedan od čimbenika koji trebamo uzeti u obzir kod ovakve vrste problema u ponašanju. Primjerice slabljenje ili potpun gubitak osjetila, posebice vida i sluha, mogu biti razlog za strah i tjeskobu.

Pomoć i rješavanje problema

Prvi korak prilikom rješavanja problema jest točno utvrditi koji podražaji i situacije uzrokuju pojavu straha i tjeskobe, a potom otkloniti mogućnost da je riječ o zdravstvenome uzroku.

Strah kod pasa kao i tjeskoba popraćeni su i fiziološkim promjenama u tijelu. Oni uzrokuju stanje stresa, što kratkoročno pomaže organizmu prilikom suočavanja s opasnošću jer pojačava budnost i opreznost, oslobađa energiju i omogućuju brze reakcije. No dugoročno stanje stresa uzrokuje neželjene posljedice na ponašanje, kao i zdravstvene probleme, primjerice slabljenje imunosnoga sustava.

Zato je potrebno raditi na opuštanju psa, i to najčešće kroz prevenciju situacija u kojima on iskazuje strah i tjeskobu. Ovisno o tome čega se pas boji, proces može podrazumijevati šetnje na mjestima gdje nema drugih pasa, izbjegavanje izravnih susreta s nepoznatim ljudima, šetnje na mjestima udaljenima od frekventnih prometnica i slično.

Nakon što smo psu osigurali opušteniju svakodnevicu možemo početi raditi na smanjenju osjećaja straha i tjeskobe, i to kroz postupno izlaganje podražajima i situacijama kojih se pas boji, te na stvaranju ugodne asocijacije s njima. Konkretni načini provođenja ovakvih postupaka ovise od psa do psa i upravo se zbog toga preporučuje individualan pristup psu i njegovu vlasniku, kao i osmišljavanje programa koji će najbolje odgovarati potrebama psa i mogućnostima njegova vlasnika.

U nekim slučajevima od pomoći može biti i upotreba psećih smirujućih feromona (engl. dog appeasing pheromones − D. A. P.), kao i dodataka prehrani koji sadržavaju triptofan (aminokiselinu iz koje se sintetizira serotonin, neurotransmiter odgovoran za raspoloženje). U teškim slučajevima u obzir dolazi i terapija medikamentima, no u Hrvatskoj postoje realni problemi oko kvalitete njezine provedbe zbog nedostatka veterinara specijaliziranih za područje bihevioralne veterinarske medicine, ali i nedostatka odgovarajućih lijekova.

Vlasnici vrlo često ovu vrstu problema u ponašanju pokušavaju rješavati namjernim izlaganjem, odnosno preplavljivanjem (engl. flooding) svoga psa podražajima ili situacijama u kojima on osjeća strah ili tjeskobu, a s ciljem da „nauči da mu se ništa neće dogoditi”. Iako u teoretskom smislu ova tehnika ima osnove, njezino se provođenje u praksi ne preporučuje zato što se time psa izlaže dodatnom stresu, a rezultat je vrlo često pojačani osjećaj straha i tjeskobe.

Očekivanja i prognoze

Vlasnici čiji ljubimci pate od straha i tjeskobe trebaju biti svjesni da je posrijedi emocionalni problem te da je njegovo rješavanje kompleksnije i vremenski znatno duže nego podučavanje psa nekom ponašanju ili radnji, primjerice donošenju loptice. Na rješavanje problema osim vlasnikova zalaganja i truda utječe i okoliš u kojem pas živi, duljina razdoblja tijekom kojeg problem postoji, iskustva stečena u ranoj dobi i slično… Stoga rješavanje problema može potrajati i do nekoliko mjeseci, a u težim slučajevima i duže.

No bez obzira na trajanje, rješavanje problema temeljenih na strahu i tjeskobi značajno će olakšati psu njegovu svakodnevicu i poboljšati kvalitetu njegova života. I znanstvena istraživanja pokazuju da problemi temeljeni na strahu i tjeskobi mogu imati utjecaj na zdravlje i životni vijek psa. Dakle, ako vaš ljubimac u svakodnevnim situacija osjeća strah i tjeskobu, pokušajte naći način da mu pomognete i olakšate život.

Autor: Igor Gaćeša