Strah od pucnjave – kako možete pomoći svom psu?

Strah od pucnjave

Strah od pucnjave: bježanje i skrivanje u zatvorene prostorije, dahtanje i drhtanje, uznemirenost, podvijen rep, nemogućnost koncentracije – takvo ponašanje velik broj vlasnika počinje primjećivati u blagdansko vrijeme, kada zvuci pirotehničkih sredstava počinju biti svakodnevnica.

 

U međusobnim razgovorima to nazivamo strah od pucnjave, no najčešće se zapravo se radi o fobiji. Dok je strah normalan emocionalni odgovor na nešto opasno i prijeteće, fobija je prenaglašeno i produženo iskazivanje straha. Iako ga svrstavamo u neugodne osjećaje, strah je važan (i nužan) za preživljavanje i omogućuje prilagodbu u opasnim situacijama, dok fobije stvaraju poteškoće u normalnom funkcioniranju i zapravo narušavaju kvalitetu života. Primjerice, pas koji pati od fobije može odbijati odlaske u šetnje tijekom dužeg vremenskog razdoblja.

Psi mogu imati genetske predispozicije za razvoj straha i fobija, no važno je naglasiti da se radi o predisponiranosti, a ne o predodređenosti. Stoga, kad kažemo da je pas „genetski plah“, takva tvrdnja ne može biti točna zbog toga što su potrebni čimbenici iz okolice koji će utjecati (ili neće) na razvoj straha, odnosno fobije. Oni, između ostalog, uključuju i iskustva tijekom ranog razvoja, odnosno razdoblja socijalizacije koje počinje u trećem tjednu, a završava u četrnaestom, odnosno šesnaestom tjednu starosti štetna. To je razdoblje u kojem štenci stvaraju sliku o svijetu kojim su okruženi, te je za pravilan emocionalni razvoj izuzetno važno da žive u stimulirajućem okolišu, u kojem će imati priliku doživjeti široku lepezu različitih podražaja. Da bi prevenirali razvoj fobije od zvukova u kasnijoj dobi, štence je već u ranoj dobi potrebno izlagati različitim zvučnim podražajima, kako bi naučili da su različiti zvukovi sastavni dio njihovog okoliša. Takav proces nazivamo habituacija, a kada govorimo o zvukovima petardi i vatrometa, u tu svrhu možemo upotrijebiti specijalizirane audio CD-e koji su dostupni na tržištu.

Naravno, i iskustva tijekom kasnijeg života mogu utjecati na razvoj straha i fobija. Tako će oni psi koji dožive neko intenzivno i neugodno iskustvo, primjerice eksploziju petarde u neposrednoj blizini, vrlo vjerojatno početi iskazivati strah od takvih (i sličnih) zvukova, koji s vremenom može prerasti u fobiju. Na temelju desetogodišnjeg iskustva mogu reći da je upravo život u nedovoljno stimulirajućem okolišu tijekom ranog razvoja ono što je zajedničko psima koji pate od ove vrste fobije, a neadekvatan pristup u rješavanju samo pridonosi pogoršanju emocionalnog stanja.

KAKO MOŽETE POMOĆI PSU KOJI OSJEĆA STRAH OD PUCNJAVE:

  • SIGURAN PROSTOR KAO SKLONIŠTE

Najvažnije je psu pružiti osjećaj sigurnosti i kontrole nad situacijom. Konkretno, to podrazumijeva omogućiti psu odlazak na mjesto unutar doma koje sam izabere i smatra sigurnim (vrlo često su to kupaonice jer su najizoliranije prostorije u stanovima). Psi bi tijekom šetnje trebali biti na (dužoj) uzici, zbog toga što u trenucima panike postoji realna opasnost da bježanjem nastradaju u prometu ili se naprosto izgube. Kada psi zbog osjećaja straha odnosno panike pokažu potrebu za odlaskom kući, važno je to prepoznati i omogućiti im. U prilog ovome idu i rezultati istraživanja o stresu koji pokazuju da će manja razina stresa biti kod onih jedinki koje imaju izlaz iz neugodne situacije.

strah od pucnjave

 

  • BUDITE UZ NJIH I MAZITE IH

Psi prema članovima svoje obitelji osjećaju privrženost, koja je vrlo slična privrženosti između majke i djeteta.

To znači da se psi u našem prisustvu osjećaju sigurnije, stoga je psima koji pate od spomenute fobije važna naša prisutnost i blizina. Osim toga, prilikom fizičkog dodira dolazi do izlučivanja opioida koji imaju smirujuć učinak, stoga je sasvim u redu maziti pse dok se osjećaju prestrašeno.

Međutim unatoč ovoj činjenici, i dalje suviše često nailazimo na loše i neutemeljene savjete o tome da je potrebno ignorirati psa koji osjeća strah od pucnjave, jer time samo pogoršavamo stanje.

  • PODIGNITE ZVUČNU BARIJERU

Za vrijeme pucnjave važno je što je više moguće prigušiti vanjske zvukova i napraviti zvučnu barijeru. To možemo učiniti pojačavajući tv uređaj ili puštajući psima opuštajuću glazbu koju možete naći na internetu, primjerice na internetskoj stranici relaxmydog.com. Iako ne znam postoji li znanstvena potvrda da određena vrsta glazbe ima opuštajući učinak na pse, kod svojih pasa primijetio sam da se brže opuste uz zvuke koje sam pronašao na ovoj stranici.

Morate znati da se time neće smanjiti fobija od zvukova, ali će se psima olakšati predstojeće razdoblje. Kako je to lijepo sažela vlasnica ženke po imenu Setth: "primijetili smo da se znatno brže opušta kada tako postupamo - prije bi joj trebalo minimalno 10 minuta da se smiri i prestane se tresti i dahtati, dok sada to smirenje opažamo već za minutu-dvije".

  • RASPRŠITE SMIRUJUĆE FEROMONE

Od pomoći mogu biti i pseći smirujući feromoni (DAP – Dog Appeasing Pheromone). Radi se o sintetičkoj kopiji feromona koje majke kuje luče kad imaju štence, a oni ih primaju putem Jakobsonovog organa koji se nalazi u nosnoj sluznici. Raspršujemo ih po prostoru uz pomoć spreja ili aplikatora koji se uključi u struju.

  • HRANI DODAJTE TRIPTOFAN

Na tržištu su dostupni i dodaci prehrani koji se baziraju na triptofanu – aminokiselini iz koje se sintetizira serotonin, neurotransmiter koji utječe na raspoloženje. No, iako se radi o dodatku za prehranu koji je dostupan u slobodnoj prodaji, svakako preporučam savjetovanje s veterinarom prije njegove primjene.

  • LIJEKOVI DA, ALI OPREZNO

Kad se radi o težim slučajevima, ne bi trebalo bježati ni od lijekova. Svakako ne bez prethodnog savjetovanja s veterinarom koji ima barem osnovna znanja iz bihevioralne veterinarske medicine. I to zato što će neki lijekovi (npr. acepromazin) prikriti simptome fobije, pa čak i pogoršati emocionalno stanje psa, na što upozorava i doktorica Karen L. Overall, jedna od vodećih svjetskih stručnjakinja iz područja bihevioralne veterinarske medicine.

  • POSTUPNA PROMJENA ASOCIJACIJE

Ponašajna ili bihevioralna terapija podrazumijeva postupke koji imaju za cilj promijeniti asocijaciju povezanu s neugodnim podražajem, u ovom slučaju sa zvukom petardi i vatrometa te na taj način ublažiti ili potpuno ukloniti strah. Cijeli proces zasniva se na postupnom izlaganju psa zvukovima petardi i vatrometa, ali vrlo malog intenziteta, te istodobnim povezivanjem tih podražaja s nečime psu ugodnim (hranom, igrom, psu zanimljivim aktivnostima…). Napredovanjem u procesu intenzitet zvukova postupno pojačavamo, no nikad toliko naglo da izazove osjećaj straha, odnosno fobije.

S obzirom da se radi o procesu koji traje relativno dugo, i do nekoliko mjeseci, preporučuje se s njim započeti odmah nakon razdoblja blagdanske pucnjave. Također, važno je potražiti podršku osobe koja ima završenu edukaciju iz područja ponašanja pasa.

Autor: Igor Gaćeša, savjetnik za ponašnje pasa

 

Želite naučiti više? Prijavite sa za ciklus edukativih radinica tijekom kojih ćete imati priliku:

 ✔️postati uspješniji u odgoju vašeg psa,
✔️ bolje razumjeti način komunikacija pasa (govor tijela i vokaliziranje),
✔️ znati što činiti kada se pas boji, osjeća tjeskobu, ili se agresivno ponaša.