Stres i utjecaj na ponašanje pasa

Što je stres?

Stres možemo objasniti kao promijenjeno stanje unutar organizma (homeostatski disbalans) do kojeg dolazi zbog utjecaja različitih vanjskih ili unutarnjih podražaja (stresora). U određenim se situacijama ili pod različitim okolnostima u našem tijelu (ili u tijelu naših ljubimaca) pokrene čitav niz biokemijskih i fizioloških procesa: žlijezde pojačano izlučuju hormone (adrenalin, kortizol, ADH, spolne hormone…), ubrzava se rad srca, povisuju se krvni tlak i tjelesna temperatura, ubrzava se disanje… drugim riječima, organizam dolazi u stanje pojačane aktivnosti. Takvo je stanje određena vrsta obrambenog mehanizma koji omogućuje tijelu da se prilagodi novoj situaciji ili da se pripremi na „akciju”, odnosno na bijeg ili borbu. Iz navedenog možemo zaključiti kako stres nije nešto nužno loše, štoviše, stres je nužan za preživljavanje.

No kada stres ipak postaje problem? Nakon što određeni podražaji (primjerice neka nesvakidašnja situacija) u organizmu izazovu stanje koje nazivamo stres, organizam se i dalje nalazi u takvom stanju bez obzira na to što ti podražaji više nisu prisutni. Da bi se organizam vratio iz stresnog stanja u normalno stanje (homeostazu), potreban je određeni vremenski period, koji može trajati i do nekoliko dana. Ali kada organizam nema mogućnost za odmor, tj. kada je prečesto ili predugo pod utjecajem podražaja koji uzrokuju stresno stanje − stres postaje problem. Problemi koje primjećujemo zapravo su posljedica takva stanja, a oni uključuju promjene u ponašanju, raspoloženju, odnosima s okolinom i društvom te zdravstvene probleme.

Što utječe na stres kod pasa?
Današnji način života ne utječe samo na nas ljude nego i na naše ljubimce. Psi se svakodnevno suočavaju s nizom situacija koje su za njih potpuno neprirodne, vrlo često fizički i mentalno naporne, a nerijetko konfliktne ili jednostavno preuzbudljive. Nekoliko ih puta dnevno izlažemo gužvi i buci. Tijekom radnog tjedna osam ili više sati provode sasvim sami čekajući da se vratimo s posla. Druženje s drugim četveronožnim prijateljima najčešće se odvija na livadi koja je nerijetko premala i nedostatna za sve koji se ondje nađu pa psi koji se žele skloniti u stranu i jednostavno biti sami često nemaju tu mogućnost. Ono što nazivamo igrom uglavnom se svodi na trčanje i međusobno lovljenje. Naši zahtjevi i očekivanja također su im katkad nerazumljivi. Za vrijeme šetnje očekujemo da nas prate „uz nogu”, i to tempom kojim smo mi naviknuli hodati, a koji je za njih uglavnom prebrz. Ako žele otići u stranu kako bi istražili neki novi miris ili se upoznali s drugim psom, požurujemo ih ili ih čak kažnjavamo (korigiramo). Tijekom učenja i treninga trošimo puno vremena na zabranjivanje nama neželjenih ponašanja umjesto da svu pozornost usmjerimo na ponašanja koja su nam poželjna. Vjerujući kako zaista takvo što funkcionira u prirodi, trudimo se biti alfa-jedinke ili „vođe čopora” prisiljavajući pse da poštuju pravila koja samo mi odredili ne ostavljajući im mogućnost izbora. Mnogi se psi teško prilagođavaju na ovakvu ili sličnu svakodnevicu. Promjene ponašanja koje primjećujemo kod pasa, a nerijetko i promjene njihova općega zdravstvenog stanja, posljedica su promjena koje nastaju u njihovu organizmu, odnosno simptomi stresa.

Kako promjene u organizmu utječu na ponašanje pasa?

Zbog pojačanog izlučivanja hormona nastaju i određene promjene u ponašanju naših ljubimaca. Primjerice potreba za čestim mokrenjem uvjetovana je izlučivanjem hormona ADH, koji utječe na rad bubrega. Takvo što primjećujemo u situacijama kada pas ostane sam nakon treninga koji je baziran na kažnjavanju, nakon iznenadne promjene u okolini i sl. Želja za stalnom fizičkom aktivnošću (jurnjavom i „igrom”), nemogućnost primirenja i opuštanja, napetost mišića, potreba da se stalno nešto „izvodi”… sve su to posljedice izlučivanja velike količine adrenalina. Ponašanje koje gotovo uvijek krivo interpretiramo jest naskakivanje (kao kod parenja) na druge pse ili na vlasnika. Uzrok takvom ponašanju ne krije se u težnji psa za dominiranjem, već u pojačanu izlučivanju spolnih hormona. Naskakivanje najčešće primjećujemo tijekom dugotrajne igre s drugim psima, no događa se i u nizu drugih situacija, primjerice nakon šetnje, dolaska nepoznatih osoba ili nakon hranjenja. Razdražljivost, nedruželjubivost, slaba koncentracija i općenito „loše” raspoloženje posljedice su narušene ravnoteže neurotransmitera (dopamina i serotonina) odgovornih za raspoloženje našeg ljubimca. Osim na ponašanje, stanje stresa, posebice ako se organizam dulje vremena nalazi u takvu stanju (tj. u stanju kroničnog stresa), utječe i na njihovo zdravlje. Hormon kortizol smanjuje obrambenu sposobnost organizma, odnosno oslabljuje imunosni sustav pa zato i česta oboljenja, upale, infekcije, alergijske reakcije i probleme s kožom možemo tumačiti kao simptome stresa.

Kako smanjiti stres?
Kao što vidimo stres može uzrokovati čitav niz problema. Velika većina problematičnih ponašanja pasa u većoj ili manjoj mjeri povezana su sa stresom.

Što učiniti kako bismo spriječili moguće probleme i psima olakšali svakodnevicu? Jedna od najvažnijih stvari jest naučiti razumjeti što nam naši ljubimci govore, kako se osjećaju, što žele, naučiti prepoznati je li im nešto prenaporno ili uzbudljivo, jesu li umorni ili ih možda nešto boli. Kada znamo prepoznati da se pas ne može nositi s određenom situacijom, tada nam je puno lakše poduzeti nešto: maknuti ga iz situacije u kojoj se nalazi, promijeniti svoje ponašanje prema njemu ili mu olakšati situaciju. Mnogo možemo (i moramo) učiniti tijekom odrastanja naših ljubimca. Dok su štenci, odnosno mladi psi, naša je zadaća pomoći im da se nauče nositi sa svijetom koji ih okružuje kako bi postali samostalni i puni samopouzdanja jer oni koji nauče biti sigurni u sebe, koji usvoje stav „ja to mogu”, vrlo će se lako suočavati sa svakom situacijom tijekom života. Posljednje, ali ne i manje važno, njihove potrebe moramo staviti ispred svojih ambicija. Biti najbrži na agilityju, prvi u natjecanju poslušnosti, najbolji u napadu i obrani ili najljepši na izložbi… zapravo su to naše ambicije, no ne i njihova potreba i želja. Ono što oni zaista trebaju nije mnogo: hrana i voda kako bi preživjeli, mogućnost da nesmetano rabe svoja osjetila i instinkte, obitelj kako bi osjećali sigurnost i − ono što mnogo pasa nema − dovoljno vremena za odmor.

U suživotu sa psima ne smijemo zaboraviti ono najvažnije – omogućiti im da budu samo psi.